Prvih cemo nekoliko nastavaka, s razlogom, posvetiti motoru. On je naime, "srce" automobila, izvor snage koja ga pokrece i koja mu daje karakter. Prema motoru možemo saznati koliko je neki automobil brz, koliko troši te gdje mu je mjesto na ljestvici cijena. Nažalost, motor je i najskuplji dio na vozilu koji možemo uništiti.
Pogon vecini današnjih automobila daju motori s unutrašnjim sagorijevanjem. Naime, energija potrebna za pokretanje vozila kod ovih se motora dobiva sagorijevanjem goriva (benzina, dizela, plina itd.) i zraka u cilindrima. Zrak, potreban da bi gorivo sagorjelo, uvodi se iz atmosfere u cilindar usisnim kanalima, a gorivo, smješteno u spremniku, priskrbljuje pumpa koja ga dostavlja rasplinjacu ili sustavu za ubrizgavanje. Smjesu goriva i zraka potom komprimira klip te se ona pali iskrom svjecice u slucaju benzinskog (Otto) motora, dok kod motora na plinsko ulje (Diesel) paljenje goriva omogucava visoka temperatura sabijenog zraka. Kada je smjesa izgorjela, nastali se plinovi odvode kroz ispušni sustav.
Govori li se o automobilima, najcešce cemo cuti za pojam cetverotaktnog motora. Radi se, naime, o pogonskim strojevima koji predhodno navedeno obavljaju u cetiri faze koje nazivamo taktovima. Pojedinacno, radne faze cetverotaktnog motora nazivamo: usisnim, kompresijskim, ekspanzijskim i ispušnim taktom.
Rekli smo da je za izgaranje potrebno pomiješati zrak i gorivo. Uzmemo li u obzir da je za potpuno izgaranje najpovoljniji omjer goriva i zraka stalan (14,7 : 1 u korist zraka kod benzinskih motora), vidimo kako je za povecanje dobivene energije (te tako i snage motora) naprosto potrebno sagoriti više smjese. Stoga, motori veceg obujma u pravilu razvijaju vecu snagu jer im u cilindar stane, dakako, i više smjese.
Klip (koji sabija smjesu odn. zrak) u radu se giba izmedju dva položaja - donje i gornje mrtve tocke pri cemu prelazi put koji nazivamo hod klipa. Uzmemo li u obzir njegov promjer (klipovi su u pravilu okruglog presjeka), moguce je obujam cilindra predociti kao prostor koji se nalazi izmedju ta dva krajnja položaja klipa. Pri tome, dakako, obujam nekog motora možemo predstaviti kao umnožak obujma jednog cilindra i broja cilindara. Omjer najveceg obujma cilindra (kada je klip u donjoj mrtvoj tocki) i prostora u koji je smjesa sabijena dolaskom klipa u gornju mrtvu tocku nazivamo omjerom kompresije. O omjeru kompresije znatno ovisi energija koju dobivamo izgaranjem smjese, a u pravilu njegovim povecanjem (do izvjesne granice) raste i snaga motora. Posljedica sagorijevanja gorivne smjese je povecanje volumena plinova unutar cilindra. Ova ekspanzija pokrece klip prema dolje, a on posredstvom klipnjace zakrece koljenasto vratilo. Ovako se pravocrtno gibanje klipa pretvara u kružno koje se potom predaje prijenosnom sustavu te na kraju kotacma.
Da bi motor mogao pravilno "disati", tj. usisavati smjesu u cilindar te izbacivati iz njega produkte sagorijevanja, brinu se ventili. Postoje dvije vrste ventila: usisni i ispušni, a ritam njihovog otvaranja i zatvaranja diktira broj okretaja motora koji se mijenja obzirom na to koliko je pritisnuta papucica gasa. Moderni su motori radi bolje izmjene plinova opremljeni s više ventila po cilindru. Tako dva usisna i dva ispušna ventila jednom (cetverocilindricnom) 16-ventilskom motoru omogucavaju znatno bolje "disanje", a time i ostvarivanje vece snage u usporedbi s klasicnom (dvoventilskom) izvedbom.
|
|
Cetverotaktni Otto motor
 
1.
takt: Usis (usisni ventil je otvoren,
ispušni zatvoren)
2. takt: Kompresija
(oba ventila su zatvorena, klip sabija smjesu)
 
3.
takt: Ekspanzija (iskra svjecice pali
smjesu, a plinovi se šire potiskujuci
klip)
4. takt: Ispuh (ispušni ventil
je otvoren, usisni zatvoren)
| |
